Od listopada 2023. godine dekansku palicu Fakulteta organizacije i informatike preuzima prof. dr. sc. Marina Klačmer Čalopa. Svoj prvi intervju za St@k dala je davne 2007. godine, a što se otad promijenilo i kako se snalazi u novoj ulozi na Fakultetu, pročitajte u intervjuu koji slijedi.
Ana: Ukratko nam se predstavite.
Dekanica: Prije svega, ja sam majka dvoje osnovnoškolaca, Lovra i Lucije. Također sam supruga, profesorica, znanstvenica, prijateljica, zaljubljenica u putovanja i u svoju maltezericu Lili. Uživam u druženjima s prijateljima i gledanju akcijskih filmova. S početkom nove akademske godine preuzela sam ulogu dekanice, a prije toga obnašala sam funkciju prodekanice za poslovanje i ljudske potencijale. Ranije sam bila i voditeljica studija Ekonomike poduzetništva. Doktorirala sam na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a moje doktorsko istraživanje bilo je vezano uz temu korporativnog upravljanja, što je utjecalo na područje mojeg daljnjeg interesa i kolegije koje sada predajem.
Ana: Čestitamo Vam na izboru za dekanicu FOI-ja! Što za Vas znači biti dobar dekan?
Dekanica: Zahvaljujem na čestitkama. Biti dekanica FOI-ja za mene je iznimna čast, no osjećam i veliku odgovornost prema povjerenju koje su mi ukazali djelatnici i studenti Fakulteta, kao i čitava FOI zajednica. Za mene, biti dobar dekan podrazumijeva hrabrost u zagovaranju svih interesa naše institucije te držanje “otvorenih vrata” za sve inicijative koje potiču napredak institucije i karijerni razvoj zaposlenika. Također, smatram da dobar dekan treba stvarati pozitivnu atmosferu i inkluzivnu organizacijsku kulturu, poticati suradnju i poštovanje, čak i u situacijama neslaganja.
Ana: Koje su odlike dobrog dekana i što biste Vi trebali napraviti kako biste bili zadovoljni svojim mandatom?
Dekanica: Kao što sam rekla, dobar dekan, prije svega, treba biti odgovoran, poticati suradnju, biti otvoren prema promjenama te voditi brigu za zajednicu – u mojem slučaju FOI zajednicu. U svojem mandatu želim ostvariti pozitivan utjecaj na sve aspekte djelovanja Fakulteta, s naglaskom na jačanje međusobne suradnje te, naravno, primjenu novih tehnologija u učenju i poučavanju, što postaje trajan izazov akademske zajednice. Jedan od većih izazova bit će međunarodno akreditiranje i certificiranje naših studijskih programa, usko povezano s internacionalizacijom, projektima i znanošću.
Ana: Dekan i uprava imaju veliku odgovornost što se tiče donošenja i provođenja odluka. Na koji način Vi donosite odluke? Što Vam pomaže, a što odmaže?
Dekanica: Odgovornost koja mi je povjerena ima svoju težinu, ali istovremeno sam zadovoljna zbog spoznaje da svojim djelovanjem mogu pridonijeti pozitivnim promjenama. Pažljivo sam birala članove Uprave, svoj najuži tim, uzimajući u obzir njihove vještine, znanja i sposobnosti da učinkovito djeluju unutar svojih resora, što znatno olakšava donošenje odluka.
Pri donošenju odluka uvijek se trudim primijeniti participativni pristup, savjetujući se sa svima koji mogu pridonijeti i iznijeti svoje mišljenje. Iako nije uvijek jednostavno i ne uspije uvijek isprve, učim iz svojih postupaka i nastojim da svaka odluka bude transparentno predstavljena. Nije nužno da se svi uvijek slažemo u potpunosti jer u nekom trenutku nisu svi informirani na isti način; zato je slušanje i razumijevanje različitih perspektiva ključno.
Ana: Povezano s prethodnim pitanjem, koje su najveće kočnice u provođenju odluka? Postoje li neke „vanjske kočnice“ poput države, Županije, Grada, Sveučilišta ili slično?
Dekanica: Naravno, postoje kočnice u provođenju odluka koje neizbježno proizlaze iz raznih regulatornih ograničenja i složenosti procesa. Ova poteškoća često zahtijeva odobrenja i suradnju s više institucija u sustavu, što može usporiti implementaciju odluka. Važno je imati dobru suradnju s relevantnim institucijama, prije svega s našim Sveučilištem, Gradom i Županijom.
Ana: Kad smo kod odluka, pronašli smo Vaš prvi intervju za St@k u kojem ste naveli da ste kao mladi trebali mnogo „stopirati“ kako biste stigli na odredište. Biste li i danas radili isto i što mislite o životu mladih nekad i danas s aspekta mogućnosti, slobode, sigurnosti i slično?
Dekanica: Vjerojatno bih danas, uz sve informacije koje imam, bila puno opreznija u dopuštanju istih avantura svojoj djeci. No, važno je prilagoditi se novim uvjetima i izazovima te podržati mlađe generacije u stjecanju za njih važnih životnih vještina i ostvarivanju njihovih potencijala. Važno je to činiti uz razgovor o sigurnosnim aspektima.
Ana: Vratimo se na novoizabranu poziciju. Znamo da ste bili članica Uprave FOI-ja, kako će se Vaš rad u službi dekanice razlikovati u odnosu na rad u Upravi?
Dekanica: Na poziciji dekanice naglasak je stavljen na strategijsko vođenje fakulteta, usklađivanje s misijom i vizijom te pružanje podrške razvoju zaposlenika i studenata. Kao prodekanici mi je fokus bio na jednom resoru uz, naravno, konzultacije s dekanicom i ostalim prodekanima. Sada kao dekanica imam puno širi spektar zaduženja. Administrativni su poslovi smanjeni, ali istovremeno je došlo do povećanja raznolikosti i intenziteta rada, ali i odgovornosti.
Ana: Na koji ste način odabrali prodekane i koji su kriteriji važni za odabir za prodekana?
Dekanica: Pri odabiru prodekana ključni su kriteriji bili njihova stručnost, akademska izvrsnost, ali prije svega predanost Fakultetu i interesima FOI zajednice. Željela sam imati jedan dobar tim koji može surađivati, koji može koordinirati pojedinim procesima Fakulteta i mislim da sam u tome uspjela. Mišljenja sam, i to uvijek ističem, da kao akademska zajednica možemo uspjeti samo kolegijalnošću, suradnjom i dijalogom i to kao Uprava moramo pokazati i vlastitim primjerom.
Ana: Koji Vam je najdraži aspekt rada na FOI-ju? Ukratko opišite.
Dekanica: Osobno, najdragocjeniji je aspekt rada za mene interakcija s mojim kolegama na projektima, na zajedničkim radovima i na nastavi. Nakon više od dva desetljeća na FOI-ju, neki su od njih postali ne samo kolege već i najbliži prijatelji s kojima volim popiti obveznu jutarnju kavu. To znači da na posao dolazite zadovoljni, radna atmosfera zna biti iznimno poticajna pa s posla odlazite ispunjeni i sretni.
I dalje se, kao i prvog dana, veselim nastavi i radu sa studentima. Lijepo je svjedočiti njihovu napretku i uspjehu i to je nagrada koja me svakodnevno motivira.
Ana: Već smo, primarno projektom Podcast@FOI, saznali kako djelatnici na Fakultetu moraju ulagati u svoj znanstveni rad. Opišite nam svoj znanstveni put.
Dekanica: Moj znanstveni put započeo je doktorskim studijem na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje sam i stekla svoj doktorat. Otad je svaki korak u mojoj znanstvenoj karijeri bio vođen željom za kontinuiranim usavršavanjem. Svaki prijelaz u više akademsko zvanje zahtijeva ispunjavanje sve viših znanstvenih kriterija, što uključuje objavljivanje većeg broja znanstvenih radova, aktivno sudjelovanje na konferencijama, angažman na znanstvenim projektima te mentoriranje doktorskih studenata. Sada sam redovita profesorica, ali za dvije godine, ako budem zadovoljila uvjete, mogu biti birana u trajni izbor. Vidjet ćemo.
Ana: Prije kraja intervjua odlučili smo Vam postaviti nešto opuštenija pitanja. Zanima nas koliko radite preko tjedna. Odobravaju li to Vaša djeca?
Dekanica: Iako se možda na prvi pogled čini da su ovo opuštenija pitanja, zapravo su prilično izazovna i na njih je teško odgovoriti. S obzirom na dinamiku posla koji se često ne drži standardnih radnih sati, teško je naći pravu mjeru koliko se god trudili. Ipak, djeca su već dovoljno velika da razumiju moju profesionalnu ulogu. To je neprekidna prilagodba kako bi se osiguralo da obiteljski i profesionalni život idu ruku pod ruku.
Ana: Kako usklađujete privatni i poslovni život koji, vjerujemo, zahtijeva veći angažman?
Dekanica: Ne uspijevam uvijek. U ovom trenutku više sam zanemarila neke osobne ambicije i želje koje nisu vezane uz posao. Vrijeme samo za mene i moje gušte zasad ne postoji, ali bit će prilike sve nadoknaditi.
Ana: Što radite u slobodno vrijeme? Imate li neke hobije? Ukratko opišite.
Dekanica: Slobodno vrijeme uvijek je vrijeme za obitelj. Kao što sam rekla, vrijeme samo za mene gotovo i ne postoji. Obično je to u kasne večernje sate ili rane jutarnje. Tada volim pogledati krimiserije. Volim se družiti s obitelji i prijateljima te putovati. Ali i kada putujem, mislim da sam na sve e-mailove odgovorila u roku odmah. Voljela bih da se mogu organizirati i ići vježbati (nagovaraju me), ali to će vjerojatno čekati.
Ana: Za kraj, što mislite o FOI-ju, njegovu razvoju zadnjih godina i budućnosti koja ga čeka?
Dekanica: FOI je prošao značajan razvojni put. Naš je fakultet postao sinonim za visoku kvalitetu obrazovanja i istraživanja, što je rezultat predanosti svih zaposlenika. Gledajući prema budućnosti, smatram da je ključno daljnje jačanje veza između FOI-ja i industrije. To će nam omogućiti da ostanemo relevantni i u koraku s dinamičnim potrebama tržišta rada. Također, prilagodba programa studija prema potrebama industrije i tehnološkim trendovima bit će od značaja za održavanje visokih standarda obrazovanja. Naravno, tu je i međunarodni aspekt koji postaje sve važniji. Uz daljnju podršku zaposlenika, suradnika, kao i dobrih studenata, vjerujem da FOI ima sjajnu budućnost kao lider u području IKT-a, ali i ekonomike poduzetništva.
Ana: Za kraj krajeva, što će biti sa zgradom FOI 2? Planira li se izgradnja FOI 4? U šali smo komentirali kako bi bilo odlično izgraditi podzemnu infrastrukturu tunela ili pak upogoniti tramvaje koji bi prometovali između FOI-jevih zgrada! :)
Dekanica: Kada razmišljam o infrastrukturnom razvoju Fakulteta, nadam se da će realizacija pratiti naše rastuće potrebe i planove koji već postoje. To znači izgradnju nove zgrade na mjestu postojeće zgrade FOI 2 i zgradu u kojoj će se smjestiti Centar za predinkubaciju u pametnoj industriji iza Vile Oršić (FOI 3). Hm, možda je to budući FOI 4. Nisam sigurna za tramvaje i tunele, možda ipak nisu nužni. Važno je pažljivo procijeniti prioritete i resurse kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi i trenutačno smo fokusirani na ono što zaista doprinosi razvoju Fakulteta.
U svakom slučaju, ono što smatram ključnim jest očuvanje jedinstvene i povezane cjeline koju možemo zvati Kampusom.
Ana: Za kraj kraja krajeva: čitate li St@k? Ako da, što Vam se najviše sviđa kod njega? Slobodno prokomentirajte rad Redakcije.
Dekanica: Naravno da čitam St@k! Sviđa mi se raznolikost tema, a volim pročitati intervjue s mojim kolegama. Angažman Redakcije nikada nije bio upitan.
Ana: Za stvarni kraj: što biste poručili sadašnjim, ali i budućim studentima koji razmišljaju o upisu na FOI?
Dekanica: Sadašnjim, ali i budućim studentima želim poručiti da odabir FOI-ja predstavlja investiciju u budućnost. Očekuje ih izazovan, ali istovremeno sadržajan i zanimljiv akademski put, obogaćen stručnim znanjem i inovativnim pristupima. FOI je platforma za razvoj vještina koje su ključne u današnjem dinamičnom društvu, a o mogućnosti zaposlenja nakon diplomiranja mislim da ni ne treba govoriti.
Strast prema onome što radite, bilo da je riječ o programiranju, projektiranju IS-a, umjetnoj inteligenciji, e-učenju, analitici, upravljanju projektima, upravljanju financijama, poduzetništvu, računovodstvu ili bilo kojem drugom području koje se izučava na FOI-ju, najvažnija je. Važno je biti otvoren za nove ideje, iskustva i suradnju s kolegama. FOI je mjesto gdje se ne samo stječu akademske kompetencije, već se i gradi temelj za uspješnu karijeru i osobni rast.
Za kraj želim zahvaliti Ivani i Karolini; bez vaše podrške i dodatnog angažmana sve ovo bilo bi puno teže.
Naslovna fotografija: St@k