Smatrajte ovo svojevrsnom parodijom na studiranje, ali smatrajte ovo i jednom velikom lekcijom, koliko god parodično zvučalo.
Zašto FOI?
Nemam pojma. Utjecaj okoline, obitelji i još pokojih stvari natjerao me da upišem FOI. Bih li upisala nešto drugo da moram ponovno? Vjerojatno ne bih.
Moja je priroda više nastrojena prema pisanju dugačkih „lajni” kȏda, rješavanju problema i slično. Puno me manje zanima ekonomija, organizacija, a kamoli računovodstvo (dovoljno govori činjenica da mi je jedini ispit na FOI-ju bio iz računovodstva). Međutim, moram priznati kako su mi neki ne-toliko-zanimljivi kolegiji danas od velike koristi, primarno mislim na kolegije vezane uz poslovne procese ili onaj kolegij gdje smo bili crtali dijagrame klasa i dijagrame aktivnosti.
Što me naučilo studiranje na FOI-ju?
Opet nemam pojma. Sjećam se jedino profesora Kermeka i xy neprospavanih noći koje nisu trebale biti neprospavane, ali, eto, kako je tako je. Te spomenute noći mogle su biti savršeno odspavane samo da su se određeni zadatci krenuli obavljati u normalno vrijeme, možda koji dan ili tjedan prije roka za predaju, ali, eto, kako je tako je.
Kad kažem da se jedino sjećam profesora Kermeka, možda je bolje reći da se jedino sjećam njegovih kolegija koji su redom bili: Web dizajn i programiranje, Napredne web tehnologije i servisi te Uzorci dizajna. Trenutno obavljam malko produženu studentsku praksu na poziciji Full Stack Web Developera te sam u ovih deset mjeseci shvatila koliko se zapravo u praksi koristim znanjima stečenima na spomenutim kolegijima. To je jako šašavo jer sam pri pisanju brojnih zadaća iz tih kolegija preispitivala njihovu korisnost jer je ponekad stvarno trebalo uložiti gro vremena za izradu i vjerojatno sam pristojne jezične konstrukcije poput „J*** te faks” i „Ja se s ovim više ne planiram zaj*****ti” izgovorila barem sto puta. Najviše me mučio tekst svih tih zadaća koji nije uvijek bio najjasniji, but guess what, nisu jasni ni korisnički zahtjevi u realnom sektoru, ali kako je tako je. Još danas sa sjetom sanjam LDZA i LOWW, tko zna, zna.
Tko god se ikad bavio bilo kakvim programiranjem, jako dobro shvaća da nije uvijek lako predvidjeti koliko će ti vremena biti potrebno za rješavanje nekog zadataka. Npr., ako pišeš 10 stranica teksta, znaš kako si rasporediti vrijeme i koliko ti treba vremena da napišeš, primjerice, jednu stranicu teksta (pretpostavimo ovdje da si prije proučio potrebnu literaturu).
A kȏd? Iskreno, i onda kad sam točno znala što i kako trebam napisati, opet nešto nije radilo. Nekad su pogreške toliko banalne da vam dođe da si opalite jedan dlan u facu, a nekad su pak pogreške toliko izvanserijski inteligentne da vam treba par sati da shvatite što ste uradili. Ponekad pomislite kako vam aplikacija razvija vlastiti um i radi stvari na neki svoj način koji vi niste predvidjeli, ali, vjerujte, tomu zaista nije tako. Zato one noći i jesu bile neprospavane.
Motivacija za učenje?
Nisam je nikad imala. To ti je jednostavno posao ako si upisao faks. Stvari koje smo trebali učiti većinom me nisu ni najmanje zanimale, čast iznimkama. Ali ono, uzmeš materijale i kreneš učiti, valjda, ne znam.
U mojem slučaju učenje baš i nije postojalo, tako da sam živi dokaz da se FOI može (jako dobro) proći uz minimalno truda uloženog u učenje kao takvo. Najviše stvari popamtila sam na predavanjima na koja sam se zaista trudila dolaziti redovito i, kad bih ponavljala gradivo prije kolokvija, skoro savršeno znala sam ono što sam koncentrirano odslušala na predavanjima. To je moja sreća, a i najveći savjet za studiranje – budite prisutni umom na predavanjima, korisnije je nego što svi zajedno mislimo.
Tijekom godina studiranja shvatite na koji način najbolje pamtite činjenice. Meni su, osim predavanja, pomogli razni YouTube videozapisi. Pogotovo kad bi se radilo o nekoj teoriji koju na prvu nisam shvaćala – pustila bih video od pet minuta i neki polubog s druge strane objasnio bi gradivo na interaktivan i zanimljiv način. Bilo mi je to puno korisnije od gledanja prezentacija s predavanja, ionako je važno usvojiti bit gradiva, razumjeti o čemu se radi, tako da na kolokvijima možete pokazati ono što zapravo znate, a ne nabubane definicije raznih nevažnih gluposti.
Slobodno vrijeme?
Imala sam ga i previše. Imala sam dovoljno vremena za svakodnevna putovanja HŽ-om i studiranje, to vam dosta govori.
Svoje sam slobodno vrijeme usmjerila prema aktivnostima koje su me povezivale s ljudima i njegovale moje kreativne iskrice. Bila sam članica pjevačkog zbora na FOI-ju te članica St@ka, a upravo sam u tim sferama upoznala raznolike ljude i njihove interese, saznala svašta (ipak sam vjerojatno najveća baba tračara, ne, ali da) i imala osjećaj da moje slobodno vrijeme ne mora odlaziti na gledanje serija i igranje videoigara, makar i to volim raditi.
Za kraj
Poanta svega napisanog jest dati vam jedan pogled na studiranje koje je većinom izgledalo jako kaotično, međutim, uvijek sam znala gdje sam i kako stojim s kolegijima, koliko mi bodova nedostaje za neku ocjenu i slično. Neprospavane noći dio su gotovo svakog studiranja, tako da ima nešto i u njima, međutim, nije to baš pretjerano zdravo. Nemojte sebi dati da vas faks odvede u neku burnout fazu jer ni to nije baš pretjerano zdravo. Povežite se s ljudima, upišite neku sportsku aktivnost, svirajte, pjevajte, plešite i, na kraju krajeva, odstudirajte najbolje što možete jer studentsko doba prebrzo prolazi i šteta ga je ne iskoristiti na najbolji mogući način.
Naslovna fotografija: St@k