Putovanje koje nikad ne prestaje vol. 3
Iako sam nakon prvog članka u ovome serijalu rekla kako više neću pisati o hrvatskim vlakovima, nedavna su me zbivanja natjerala da vam opišem kako sam zbog vlaka propustila dva predavanja Naprednih Web tehnologija i servisa (NWTiS). Čisto za informaciju, predavanja o kojima se radi počinjala su utorkom u 08:15 što za mene znači hvatanje vlaka u 07:04.
Vlak 0704 cijelu godinu nije došao na vrijeme, no za hrvatske su vlakove na području Međimurja kašnjenja najnormalnija pojava, stoga to ne čudi. Jednom sam prilikom došla na stanicu i uobičajeni proces čekanja mogao je početi. Mala napomena, na aplikaciji za praćenje vlakova pisalo je da su vlakovi redoviti, što god to značilo. U nekom random trenutku u čekaonicu je ušla teta prometnik i rekla: „Vlak vam kasni 40 minuta.” Aha, dobro. Ne moram objašnjavati kako sam se pokupila i otišla doma. NWTiS 0, HŽ 1. Druga je situacija bila gotovo identična prije opisanoj, stoga NWTiS 0, HŽ 2.
Mislim da bi u Japanu, zemlji pretjerano brzih vlakova, prije opisano kašnjenje uzrokovalo promjene na citološkoj razini pojedinaca koji upravljaju tim vlakovima, stoga je vrijeme da zavirimo u povijest Japana i njegovih vlakova. Prva željeznica u Japanu bila je otvorena 14. listopada 1872. te je povezivala gradove Shinbashi i Yokohamu. Usporedbe radi, u Hrvatskoj se ista stvar dogodila 24. travnja 1860.
Eksponencijalni rast željeznica u Japanu zbio se u Meiji eri, odnosno razdoblju političkih, ekonomskih i socijalnih revolucija, pa je tako do 1912. bilo izgrađeno više od 17.000 kilometara pruga. Valja imati na umu kako je izgradnja željeznica po japanskom terenu definitivno izazov uzimajući u obzir da je više od 80 % teritorija pokriveno planinama. Također, država je locirana u Pacifičkom vatrenom prstenu te ima 186 vulkana od kojih je aktivno oko 60, pa se kao šećer na kraju pojavljuju potresi.
Unatoč svim preprekama, japanske su se željeznice razvijale kontinuirano, osim tijekom drugog svjetskog rata, što je i logično. Nakon rata, razorene su željeznice bile brzo obnovljene te se rapidni razvoj mogao nastaviti. Nedugo zatim, Japan je predstavio prvi high-speed vlak Tokaido Shinkansen koji je revolucionirao ne samo Japan, nego i svijet.
Tokaido Shinkansen u to je vrijeme prometovao brzinom do 210 km/h, a danas se ta brzina povećava do 285 km/h. Linijom upravlja Central Japan Railway Company, a sam naziv Tokaido predstavlja ime glavne rute vlaka koja povezuje Kyoto i Tokyo.
Shinkansenova mreža vlakova prometuje gotovo cijelim Japanom te se dijeli na: Tokaido (Nozomi, Hikari, Kodama), Sanyo (Mizuho, Nozomi, Sakura, Hikari, Kodama), Tohoku (Hayabusa, Hayate, Yamabiko, Nasuno, Komachi, Tsubasa), Hokkaido (Hayabusa, Hayate), Joetsu (Toki, Tanigawa), Hokuriku (Kagayaki, Hakutaka, Asama, Tsurugi), Kyushu (Mizuho, Sakura, Tsubame) i Nishikyushu (Kamome). U zagradi su navedene kategorije vlakova koje voze određenim rutama.
Shinkansen vlakovi po mnogočemu sliče zrakoplovima što se tiče plana sjedenja, a na nekim je Shinkansenima moguće poslužiti se hranom i pićem zapakiranim u kutije (bento). Na svakom je vlaku dostupan besplatan Wi-Fi (toga nema na HŽ-u, a ako ima, radi traljavo) i prilagođeni su osobama s invaliditetom.
Summa summarum (dočekala sam dan kad mogu upotrijebiti svoje znanje latinskog), japanski su vlakovi nekoliko svjetlosnih godina ispred hrvatskih i upravo su zato predmet moje zanimacije.
Do čitanja!