Većina se ljudi sa sjetom vraća u period osnovne škole, razdoblje u kojem je svijet još uvijek nepoznat i zanimljiv, a vrijeme sporo. Jedno od ljepših sjećanja koje nosim sa sobom iz osnovne škole fascinacija je grčkom mitologijom potaknuta djelima Gustava Schwaba te onih silnih sati provedenih nad knjigama o Zeusu, Ateni, Apolonu, nimfama, ostalim bogovima i polubogovima, odnosom među njima i stvaranjem svijeta na način toliko kreativan da je teško ne zapitati se kako su ili bolje, zašto su ljudi u prošlosti objašnjavali svijet baš na takav način – kroz priče koje su iznimno fantastične, a na razne načine povezane i smislene, kao sitne niti utkane u poimanje svijeta naših predaka. S obzirom na to da je od slavenske mitologije ostalo malo povijesnih izvora u odnosnu na grčku ili nordijsku, ne preostaje mi drugo nego da je istražim barem u temeljnim crtama.
Kozmologija - stvaranje svijeta i vrhovna božanstva
Prije stvaranja svemira postojala je samo duboka praznina ispunjena crnom silom tmine, beskonačni bezdan. To je bio Pramrak kojim je vladao duh vječnosti i praotac svega u postojanju. U tom se prostoru nalazilo kozmičko zlatno Prajaje unutar kojega se je, prema istočnoslavenskom vjerovanju, nalazio bog Rod. U kozmičkom jajetu bog Rod imao je mnogo ljubavi pa je od sebe stvorio Ladu, božicu ljubavi. S obzirom na to da je jaje postalo pretijesno, njegova je ljuska pukla i sva je ljubav izašla kroz pukotine. Tom ljubavlju stvori bog Rod univerzum: sve u postojanju pa tako i ovozemaljski svijet. Odvojio je svjetlo od tame i dobro od zla – sustav dualnosti u svemiru.
Stvoreni je svemir Rod podijelio na Nav, carstvo mrtvih i duhovni svijet, Jav – materijalni svijet. Za njihovo je stvaranje iskoristio ljusku kozmičkog Prajajeta. Treći princip kreacije je Prav – prirodni zakon koji upravlja univerzumom i njegova pravila koja je potrebno poštivati, carstvo božanske vrhovne istine. Koncem stvaranja Rod je počeo gubiti dijelove sebe, točnije, njegovo tijelo postalo je gradivno tkivo cijelog svemira. Sunce je nastalo od njegova lica, Mjesec od njegovih prsa, oči su mu se utkale u zvijezde, a obrve u ranu zoru i sumrak. Vjetar je nastao od njegova daha, kiša od suza, noć od misli. Zadnje što je Rod stvorio prije nego što se raspršio na sve strane bili su prvi bogovi i njegovi nasljednici: Svarog i božica Sva. U nekim se tekstovima zvala Živa. To su bila djeca Roda i Lade, a pored njih imali su još nekoliko sinova i kćeri.
Svarog je od svog oca bio zadužen za nastavak uređivanja svijeta. On se smatra stvoriteljem zemlje i neba te prvotno božanstvo Sunca kod Slavena. Iz njegove je sjene nastao Črnobog, bog tame i zla, a u nekim se tekstovima spominje i Bjelobog, njegov svojevrsni antipod koji zajedno s njime čini simboličku personifikaciju novokreiranih principa dualnosti u svemiru.
Donja ljuska jajeta raspukla se na tisuće komadića i stvorila razna magična stvorenja, neki od kojih su divovi i patuljci. Iz gornjeg je dijela ljuske nastalo Stablo svijeta. Kao i kod drugih indoeuropskih naroda, tako i kod Slavena, pojam Stabla svijeta predstavljao je axis mundi ili os svijeta, sveto stablo hrasta s krošnjom koja predstavlja duhovni svijet, deblo s granama koje predstavljaju fizički svijet i korijen koji predstavlja podzemni svijet. U njegovoj je krošnji Svarog izgradio stan za bogove i svoj dvor na najvišoj grani. Kako niti Svarog ni Černobog nisu imali jasne oblike, Svarog je sebi stvorio dvojnika Volosa, boga prirode i rogatih životinja, a Černobog Črta – svoj personificirani oblik.
S druge strane krošnje stanuje bog Trtar koji je u stalnom mraku, a s njime božica Morana, božica zime i smrti i bog Bijes te njihov sin Bjesomar. Slavenska božanstva žive u krošnji Stabla života, a s njima i vile, divovi i bivši ratnici koji su se za vrijeme ljudskog života pokazali veliku hrabrost i iskazali žrtvu svom narodu. Nakon što je Svarog stvorio more, u njemu je nastao Vodan, bog rijeka i mora. Vodan je preko vode odvodio umrle u svijet mrtvih, Nav. Smatra se da je to božanstvo u kršćanskoj tradiciji zamijenjeno svetim Nikolom.
Bogovi i odnosi među njima
Svarog se u raznim slavenskim tradicijama smatra stvoriteljem svijeta i gospodarom neba te prvim slavenskim bogom Sunca. S obzirom na to da je iskovao svijet, postao je bogom vatre, a jedan od njegovih sinova, Svarožić, čuvarom vatre svog oca, bog ognja i ognjišta. Uz njega se često spominje Perun – bog groma i Svantevid, Svetovid, Suvid, Svevid – bog rata i proroštva. Prikazivan je s četiri glave, od kojih svaka gleda na jednu stranu svijeta, stoga vidi na sve strane. Kod baltičkih je Slavena on bio vrhovni bog, a o njegovoj su volji ovisili uspjesi rata, žetve i uspjesi trgovačkih putovanja. Njegovi su simboli albino konj, mač i luk kao simbol rata i rog za piće.
Svarogov sin, Dažbog, gospodar je zemlje i još jedan bog-sunce. Bog plodnosti, ovozemaljskog bogatstva, vratar podzemnog svijeta, metala i rudnika. Pojavljuje se u obliku vuka. U nekim se legendama pojavljuje kao „knez na zemlji” i božji protivnik. Kristijanizacijom je on pretvoren u Sotonu. Prije spomenuti Volos, Veles ili Voloh Perunov je neprijatelj, bog podzemlja, magije, glazbe i prijevare. Zaštitnik je stoke, pastira te je prikazivan s rogovima i ovčjom vunom. Simbol mu je zmija ili zmaj. Prije nego što je kažnjen progonom u podzemlje, često je Perunu krao stoku, djecu ili ženu. Perun ga je progonio po zemlji i napadao munjama, od čega se Volos vješto skrivao iza kuća, drveća ili se naprosto pretvarao u životinje. Dolaskom kršćanstva, Velesove negativne karakteristike pripisivane su Sotoni, a dobre raznim svecima.
Božica Vesna zaštitnica je proljeća i mladosti, pašnjaka i stoke, a imala je vlast i nad sunčevom toplinom, koje određuje obnavljanje prirode nakon zime i najavljuje tople dane. Vesna pomaže ljudima da se oporave od zimskih bolesti i usklađuje rad srca i razuma. Pomagala je ljudima kako bi postali dobri i međusobno njegovali slogu. Često je prikazivana s cvijetom u kosi, s buketom cvijeća u lijevoj ruci i lastavicom pored nje.
Jarilo je bog proljeća, proljetne vegetacije i plodnosti. Silazi na zemlju i sa sobom donosi proljeće, a vraća se na nebo krajem ljeta. Jarilo je bog muške ljepote i plodnosti te nosi krunu od poljskog cvijeća i svežanj klasja u rukama. Jarilo je bio Perunov sin kojega je Volos oteo i odveo u podzemlje i odgojio kao svog posinka. Povezuje ga se s Mjesecom, a njegova sestra i žena bila je Morana, koja se povezuje sa Suncem. Oboje su rođeni u novogodišnjoj noći. Vjenčanje Jarila i Morane početkom ljeta donosi pomirbu između Peruna i Velesa te njihov brak donosi plodnost i izobilje te obilnu žetvu. Njegov pandan u kršćanskoj tradiciji je Sveti Juraj, čiji se dan obilježava 23. travnja i tradicionalno je slavljen u Hrvatskoj. Nakon Jarilove prevare, Morana iz osvete postaje hladna i najavljuje smrt, oštru i hladnu zimu.
Lada je božica ljeta, ženske ljepote i raskoši. Prikazivana je s plavom kosom i vijencem cvijeća u njoj. Omogućuje razvoj prirode i plodova ljeti te je zaštitnica Sunca, toplih noći i ljetnih kiša. Prema ruskim je legendama bila žena boga Dažboga. Poznata božica u pretkršćanskoj mitologiji je Danica, božica sutona i zaštitnica ljudskog sna. Pojavljuje se kao prva zvijezda na večernjem nebu. Danica je sestra Sunca i Zore, božice jutarnjeg svanuća, mira i sloge, jutarnja zvijezda i zaštitnica jutarnjeg rada.
Triglav je u slavenskoj mitologiji bio trojedini bog koji objedinjuje sve elemente u postojanju, fizički svijet (Jav), duhovni svijet (Nav) i kozmički red (Prav). Simbolizira slobodu volje kod čovjeka u biranju svojeg puta koji može biti po zakonima prirode ili protivan njima. Prikazivan je na crnom konju. Uz razna druga božanstva, svi smo čuli za Stribora, slavenskog boga vjetra i četvrtog Svarogovog sina koji je nastao kad je Svarog sa zadovoljstvom uzdahnuo gledajući svijet koji je stvorio.
Pored bogova i polubogova, postojala su još i razna magična bića poput divova, a u južnoslavenskoj tradiciji vile Rusalke koje su živjele blizu vode, u planinama ili u oblacima te su bile posebno naklonjene ljudima. Izgledale su kao lijepe djevojke svijetle kose, odjevene u duge haljine i naoružane strijelama. Imale su i krila te sposobnost leta. Mogle su se preobražavati u razne životinje, na primjer, labudove, sokole, konje i vukove. Poznate su po lovu i plesu u kolu te jahanju na konju ili jelenu. Imaju sposobnost proricanja i zaljubljuju se u junake, a pomažu ženama koje im se povjeravaju za ljepotu i zaštitu. Vidaju rane prirodnim biljem, no teško opraštaju i osvećuju se ubojstvom strijelama ili pogledom.
Naslovna fotografija: Web