Linktree: https://linktr.ee/tidalpull
Članovi benda: Vilim Hrastek (vokal), Ivan Blažinović (gitara), Luka Žgrablić (gitara), Borna Šućurović (bivši bubnjevi), Filip Barac (bubnjevi) i Stefan Španiček (bas-gitara)
Label: Mudri Brk
Jednog iznenađujuće toplog zimskog poslijepodneva u malenom kafiću pored Studentskog centra u Zagrebu našao sam se s članovima zagrebačkog indie-rock benda Tidal Pull. Točnije, našao sam se s Ivanom Blažinovićem i Stefanom Španičekom. Nakon što smo naručili nešto za piće kako nam grla ne bi presušila od puno pričanja, krenuli smo s intervjuom.
Sami sebe nazivate osnivačima big indie žanra, a slušanjem vaših novijih stvari osjeti se lagana progresija vašeg zvuka. Taj „napredak“ nazvali ste post-indie. Najavljujete li prelaskom zvuka na post-indie zapravo smrt žanra big indie ili njegovu metamorfozu?
Na jednoj od objava na Instagramu imali smo grob koji je najavio smrt žanra big indie. Iako smo sada u post-indie periodu, big indie pojavi se povremeno. Nije skroz mrtav, ali svjesno smo se i namjerno odmaknuli od njega. Možda mu se vratimo, ali to ćemo tek vidjeti. Inače, novi album ima devet pjesama. Trebao je imati deset, ali zadnja je stvar bila previše big indie. Htjeli smo se koncentrirati na post-indie zvuk, pa smo je se morali riješiti, ali bit će objavljena naknadno. I dalje imamo prizvuke big indieja, ali novi je album mračniji — teme mračnije i ima utjecaja iz raznih „mračnijih“ žanrova.
Prisustvovanjem na vašem koncertu u klubu KSET primijetio sam uključivanje trube u vaše pjesme. Što vas je potaklo na tu kreativnu odluku i je li to najava odlaska u midwest emo ili ska vode?
Ska sigurno ne. Odluka o uvođenju trube bila je spontana i pozvali smo kolegicu Dugu Bavoljak iz benda kaleido da nam se pridruži na koncertu. Te dvije pjesme koje su na koncertu izvedene uz trubu nalaze se na albumu, ali iz praktičnih razloga bez nje. Zbog problema s rasporedom snimanja i previše životnih obveza nismo se mogli dogovoriti za termin snimanja trube, tako da se ona, nažalost, ne pojavljuje na albumu. Također, ona nije bila nužna u tim pjesmama, tako da same pjesme u konačnici nisu patile ni na koji način. Iako nema trube, jedan je od glazbenika koji će se naći na novome albumu pospano.
Vaš zvuk svježa je pojava na našoj sceni, a tekstovi su ispunjeni tugom i, do određene razine, usamljenošću. Međutim, vaš prvi album cijelo vrijeme nosi određeni gorko-slatki osjećaj. Tko je pisac pjesama i kako ide njihovo pisanje?
Ivan je manje-više pisao sve, osim pjesme Dezen i polovice pjesme Besmrtna, dok je sve pjesme na drugome albumu pisao on uz koautore. Same se melodije primarno vrte oko Vilimovih ideja. Inače, Vilim često pjevuši razne melodije pa se puno toga može osmisliti i napraviti iz njegova pjevanja i ideja, tako da primarno slušamo njega i oko njega se grade pjesme. Jedna od pjesama na novom albumu Kad imamo mirne glave ima čak i spoken word dijelove. Pri samom pisanju povremeno se koristimo i tehnikama američkog glazbenika Jeffa Tweedyja jer su se one pokazale kao izrazito kreativne.
Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini specifično je ime za album. Kako je to ime nastalo i koje je njegovo značenje?
Isprva je to trebalo biti naziv za pjesmu, ali s obzirom na to da je dosta dug, odlučili smo da bolje zvuči kao ime albuma. Sama je fraza u originalu bila još duža te ona nema nekog pravog značenja; više je zvučalo kao nešto što bi se dobro uklopilo u naš zvuk i stil albuma. Imena koja su se dosta dugo uzimala u obzir jesu Kratki uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini i Vodič u promatranje cvijeća pri punoj brzini. Izuzev stilističkih odabira, pojavili su se i drugi razlozi zbog kojih se ta imena nisu nikada upotrijebila.
Većina vaših vizualnih materijala (album, dizajn i dr.) stilom podsjećaju na razne claymation animacije, kao što ih radi Jan Švankmajer. Je li to umjetnička sloboda vašeg dizajnera koja ga je dovela u slične tematike ili bend usmjerava dizajn?
Petra Divković ima glavni kreativni put, a mi konačne proizvode samo pregledamo i damo neku konstruktivnu kritiku ako treba. Te se konstruktivne kritike i prijedlozi najčešće tiču boje, nekih kompozicija i slično. Tijekom dizajna materijala Petra ima potpunu slobodu za stvaranjem vizije kakvu želi; za više bi se informacija o samom procesu trebalo obratiti njoj. Najviše što mi znamo o claymation animaciji jest crtić Wallace & Gromit.
Pitao bih tko vas glazbeno inspirira, ali vaše Spotify playliste govore puno o bendovima koji su utjecali na vas. Zato vas pitam: Tko je došao na ideju takve playliste i kako? Jer ideja je super!
Stefan: Ivan se sjetio, kao i za sve u bendu!
Ivan: Volim vidjeti da bend koji slušam preporučuje neke glazbenike koji su njima dobri i dragi. Takav pristup interakcije s publikom daje puno osobnosti bendu te publika tako otkriva novu glazbu, podržava scenu itd. Također, sami članovi benda uspijevaju pronaći nove glazbenike i povećavaju si kreativne kapacitete te dobivaju nove ideje i inspiracije kada znaju što utječe na njihove kolege iz benda. Inače, razni domaći bendovi i glazbenici prišli su nam s istim pitanjem i rekli da im se sviđa ta ideja!
Poveznica na playliste: https://links.tidal-pull.com/@playliste
Osim utjecaja post-punk, prog rock, indie i emo glazbe, imate li utjecaje iz nekih drugih medija (film, književnost, umjetnost i dr.)?
Ivan: Svi mi imamo određene utjecaje iz raznih medija, ali teško je procijeniti koliki su oni. Krenimo, da se možemo vratiti inače je ime knjige Let’s Go (So We Can Get Back) Jeffa Tweedyja prevedeno s engleskog jezika; tu vidimo da svakako ima utjecaja iz raznih medija. Inače sam veliki fan grupe The Gaslight Anthem koja ima foru da upotrebljava puno referenci u svojim pjesmama, tako da mi je cool ostavljanje raznih tragova u pjesmama. Evo, nitko nije primijetio, ali u našoj Dobro jutro, Jenny Lewis u drugom stihu ima referenci na puno pjesama. Takvo ostavljanje referenci daje mi određenu razinu zadovoljstva.
Stefan: Osim u glazbi, imamo razne utjecaje i u videospotovima za naše pjesme. Spot za pjesmu Glas 42 snimali smo isključivo na lokacijama prijašnjih spotova, tako da tehnički referenciramo same sebe.
Vi ste bend svjetskog zvuka, a domaćeg jezika. Zašto ste se odlučili na tu kreativnu odluku i što mislite o velikom broju domaćih bendova koji pjevaju na engleskom jeziku?
Stefan: Svatko ima svoj pogled na ovu temu: nama je super pjevati na hrvatskom jeziku i volimo biti dosta lokalni po tom aspektu. Mogli bismo pjevati na engleskom jeziku, ali to nam zna biti nekako grubo za uši. Više volimo čuti domaće na domaćem. Osim toga, svi smo odrasli na hrvatskom jeziku te nam je zato dosta osoban.
Ivan: U prošlom bendu, iz kojeg dolaze tri člana naše postave, od početka se pisalo na hrvatskom jeziku jer smo mislili da je to logično. S obzirom na to da nam je tad bilo logično pisati na hrvatskom, nikada se nismo odlučili prebaciti na engleski ili neki drugi jezik. Mislimo da je dugo postojala iluzija da će se bend probiti i postati uspješan samo ako pjeva na engleskom jeziku, što ne mora biti istina. Drago mi je vidjeti da se sve više hrvatskih bendova okreće pjevanju na hrvatskom jeziku.
Uzimajući u obzir domaću glazbenu scenu i glazbenike, koji su vaši favoriti i koje biste preporučili čitateljima?
Ima puno dobrih domaćih glazbenika pa je malo nespretno izabrati. IDEM shout-out; zapravo bilo što Antunovo. Klinika Denisa Kataneca odličan je bend. ### je uvijek super. Ivan voli Mašinka; on je odrastao na takvim stvarima pa mu je zvuk blizak srcu. Jedan je od nama dražih bendova Them Moose Rush. Svemirko je isto cool. pospano je izrazito dobar te je njegov stariji projekt Panda Rhei također dobar. Dragi su nam Rebel Star i Gazorpazorp. Virvel je isto super. Evo nas na kraju, ali ne možemo ovo završiti da ne spomenemo Koala Voice i Nemeček.
Kad smo već na domaćoj glazbenoj sceni, jeste li razmišljali o tome da se prijavite na Doru?
Da, naravno, ali zaključili smo da to nije dobra ideja. Treba razmisliti o puno elemenata: kako, što i gdje trebaš, zašto. Za prijavu ima jako puno uvjeta i zahtjeva koji su nam se pokazali poprilično izazovnima. Bilo bi zabavno i zanimljivo iskustvo, ali mi se ne bismo uklopili u cijeli taj svijet. Ideja iza prijavljivanja bila nam je da budemo antiteza cijelome natjecanju, ali to nam na kraju ne bi išlo pretjerano u korist.
Koja vam je najdraža stvar koja vam se dogodila zbog ovog benda (nova prijateljstva, kreativne prilike, interakcije s fanovima i sl.)?
Ivan: Tu ima puno za razmišljanje. Borna je super pogodio kad je rekao da je sviranje u bendu više od prijateljstva; postanete nešto iznad toga. Biti u bendu najbolja je stvar na svijetu. Meni puno znače prijateljstva s drugim bendovima i izvođačima. Osim prijateljstva i zajedništva, volim osjećaj koji dobijem od putovanja u druge gradove na svirke.
Stefan: Prvo mi na pamet pada osjećaj koji sam imao kada smo svirali u klubu KSET. Iznenadilo me koliko je ljudi došlo čuti našu glazbu — jako je posebno i neočekivano da su došli samo radi vas. To je samo jedan mali dio iskustva sviranja u bendu; taj je osjećaj jako teško opisati u jednom odgovoru na intervjuu.
Imate li neke nove najave koje želite podijeliti s čitateljima?
Borna je, nažalost, napustio bend, ali zato imamo novog člana. On je Filip Barac — stvarno super dečko i jako simpatičan. Za kraj idu pozdravi Borni u Irsku.
Hvala Ivani Šilić za fotografiju!
Naslovna fotografija: Ivana Šilić