Iako mi neki govore da nije u redu svrstavati ljude u okvire, volim istraživati razne načine tipizacije osobnosti drugih ljudi. Tako potičemo razumijevanje prema drugima i otvoreniji smo prema različitostima. Jednim takvim sustavom pozabavit ćemo se u ovom članku, a riječ je o DISC sustavu osobnosti.
Kratica DISC dolazi od riječi dominance (dominantnost), influence (utjecaj), steadiness (postojanost) i compliance (usklađenost). Svaka od navedenih kategorija opisuje pojedinu vrstu ponašanja i reakcija na vanjske podražaje. Takvu tipizaciju koristi i autor Thomas Erikson u svojoj kolekciji od četiri knjige, a koja počinje naslovom Okruženi idiotima.
On također navodi da je ovaj model tipizacije osobnosti kreirao William Marston, psiholog koji je kreirao i detektor laži. Erikson tvrdi da su se u svojim ranim fazama modela koristila slova kao indikatori dimenzija osobina, a s vremenom su se počele koristiti boje koje određuju određenu dimenziju osobina.
Također, smatra da je takav način upotrebe ovog modela pedagoški puno lakši za razumijevanje i primjenu u svakodnevnom životu. Govorimo o četiri boje: crvenoj (dominance), žutoj (influence), zelenoj (steadiness) i plavoj (compliance). Tu možemo potegnuti i paralelu sa starim Hipokratovim modelom o četiri tekućine ili pak četiri elementa kod Azteka.
Počnimo s crvenom bojom, bojom koja predstavlja dominantnost. Ova dimenzija označava kako pristupamo problemima i kako se nosimo s izazovima. Crvene pokreće brzina jer za njih ona predstavlja preciznost. Riječ je o izravnim ljudima koji vole imati kontrolu nad većinom stvari u svojoj blizini. Ljudi ih često smatraju hladnima, grubima, pretjerano direktnima, da samo šefuju… Shvatili ste, dosta distancirani i grubi ljudi.
Žutom osobnošću obasipaju se svi veseljaci, ali s dobrim razlogom. Te osobe uistinu jesu vesele, spontane, pune energije, ali i brbljave. Vjerujem da svatko od nas zna tog jednog kolegu koji dolazi na usmeni zapričati profesora i nikako da ubode odgovor na pitanje, ali kruži oko njega, a profesor ga svejedno pusti. Velike su šanse da je riječ o žutoj osobi jer je njihov dar govora njihova velika vrlina.
Najčešće ljubazne i pažljive zelene mogli bismo opisati kao opuštene i vedre. Ovo je, usput rečeno, i najčešći tip osobnosti. Njih krasi osobina dobrog slušatelja (za razliku od žutog), miroljubivi su i izbjegavaju sukobe pod bilo koju cijenu. Crveni ih percipiraju kao pretjerano neodlučne i nejasne. Zeleni će saslušati što god imate za reći, najčešće neće izazivati daljnje nesuglasice, ali nemojte misliti da se zbog toga slažu s vama.
Za kraj imamo analitičke plave, koji su smireni, staloženi te uvijek promisle i više puta ako je potrebno. Njih mnogi smatraju distanciranima jer im, kao i crvenima, odnosi s drugima nisu važni te s njima imaju strogo poslovan. Riječ je o preciznim osobama koje se fokusiraju na svaki detalj. Osobe s visokom količinom plave svaki će dokument pročitati više puta prije nego što donesu odluku.
Sada kada smo upoznali osobine pojedinih boja, možemo uočiti neke određene sličnosti kod osobina nekih boja. Već smo zaključili da crveni i plavi nisu orijentirani na odnose s drugima. To je zato što su oni orijentirani na ciljeve, rješenja i probleme. Iz tog se razloga čine distanciranima, rezerviranima ili čak hladnima.
S druge strane imamo žute i zelene koji su orijentirani na odnose s drugim ljudima. Iz tog se razloga vrlo vjerojatno osjećate prihvaćeno u njihovom društvu. Također, ove tipove osobnosti možemo podijeliti na introvertirane tipove, kao što su zeleni i plavi, te na ekstrovertirane tipove, kao što su žuti i crveni. Erikson u svojoj trećoj knjizi, Okruženi lošim šefovima, govori da se upravo po ovoj podjeli tipovi najbolje razumiju. Prema njegovom osobnom iskustvu, zeleni će se, primjerice, bolje slagati s plavima jer su introvertirani kao i oni sami nego s, primjerice, žutima iako su i oni orijentirani na odnose s drugima. Također je važno za naglasiti i da je vrlo rijetko da osoba u sebi ima samo jednu boju. Za naše plave čitatelje, riječ je o 5% ljudi kojima vlada samo jedna boja. Većina ljudi, tj. čak 80% ima u sebi dvije boje, a preostalih 15% ima tri.
Da se vratimo na pitanje svrstavanja ljudi u okvire; ne govorimo o tome da postoje samo četiri tipa osobnosti na ovome svijetu. Grupiramo ih oko nekih zajedničkih osobina. Ljudi su previše kompleksna bića da bismo svakoga pojedinačno shvatili na prvi pogled. Zato i u ovom članku ponavljam i pozivam vas da ovaj model koristite da razumijete druge, a ne da povlačite granice tamo gdje ne postoje.